U sklopu mnogobrojnih dosadašnjih projekata naše škole, kojima smo učenike nastojali senzibilizirati za brigu o osjetljivim skupinama društva u cjelini, uvijek smo bili svjedoci važnosti takvih akcija i svih popratnih aktivnosti. Na valu takvog promišljanja danas smo mogli poslušati jedno predavanje koje je potaknulo našu svijest o brizi o ostavljenim i neželjenim psima. Učenici 3. i 8.a razreda naše škole ove su godine, zajedno sa svojim razrednicama: Višnjom Sakulj-Savić i Natašom Petrović uključeni u projekt „Pruži mi šapu“, a upravo su one povodom Svjetskog dana za zaštitu životinja dogovorile predavanje na temu „Djeca i psi“. Naši dragi predavači bili su veterinar Marko Lukanec i trener pasa Dubravko Stipanić.

Predavanje je bilo organizirano za sve učenike naše škole te su ga učenici poslušali podijeljeni u dvije skupine – najprije učenici od 1. do 5. razreda, a zatim od 6. do 8. razreda. Naši predavači su predstavili rad Ottove kućice koja je svoje ime dobila po psiću koji je na ovaj svijet došao u leglu od 5 psića kao najslabiji i najbolesniji, ali ih je na kraju sve nadživio. Njegova snaga i volja za životom je sve stručnjake uključene u njegovu brigu o zdravlju potaknuo da utočište pasa nazovu baš po njemu jer je svojim postojanjem postao i ostao metafora za iskrenu dobru volju za životom i iskonskom snagom duha.

Učenici su dobili mnogobrojne informacije o tome koja je uloga veterinara u brizi o psima, a to su, prije svega: liječenje bolesti, profilaksa (prevencija) i zaštita ljudi. Mogli smo vidjeti fotografije pasa u azilu, a učenici su po fotografijama pasa mješanaca mogli otkrivati njihovu dominantnu pasminu. Taj je dio predavanja bio vrlo produktivan i živahan. Iz predavanja smo mogli naučiti i koje su to hrvatske pasmine pasa, kao što su: istarski i posavski gonič, dalmatinski pas, mali međimurski pas (međi), itd. Također smo naučili i to da vlasnici najopasnijih vrsta pasa u Republici Hrvatskoj, kao što su npr. staford i bull terijer, svoje pse moraju čipirati, kastrirati i redovito cijepiti te oni sami ne smiju biti kazneno gonjeni. Od g. Dubravka smo saznali da je 2011. godine hrvatska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu pasa tragača osvojila 1. mjesto te da je i on bio član te pobjedničke ekipe! Upravo su ti psi neprocjenjivo blago Gorskoj službi spašavanja koja ljudima spašava živote. Osim ove divljenja vrijedne informacije, učenici su dobili i 11 savjeta za odnos djece i pasa, a to su:

1. Nikada se nemoj približavati nepoznatom psu, a da ne tražiš odobrenje njegovog vlasnika.
2. Nikada ne gledaj psa direktno u oči – to je psu prijetnja, tj. Izazov.
3. Nemoj navlačiti psa za uši, rep ili dlaku i ne nanosi mu bol.
4. Ne pokušavaj uzeti psu hranu ili igračku.
5. Nikada ne izazivaj psa koji je u svom dvorištu.
6. Ne pokušavaj razdvojiti pse koji se tuku.
7. Nemoj nikada, iako se bojiš, bježati od psa.
8. Nemoj podizati ili nositi psa ili štene.
9. Ako pas spava, priđi mu sprijeda i javi mu se.
10. Nemoj se micati ako te pas primi za odjeću.
11. Nikada nemoj sam ići u šetnju sa psom, koliko god on bio poslušan i malen.

Zahvalni smo našim današnjim predavačima na svim  korisnim informacijama te s nestrpljenjem čekamo sljedeći susret koji će biti oplemenjen korisnim stvarima za utočište pasa u kojem djeluju tako divno i plemenito. Hvala vam!